JEDEMO IH SVAKE JESENI, A NISU ONO ŠTO MISLIMO Po sastavu više liče na krompir nego na orahe, a ima sadrži i vitamin C!
Freepik.com
Miris pečenog kestena na ulicama mnogima je prvi pravi znak jeseni. Iako ga svrstavamo među orašaste plodove, kesten se po svom sastavu veoma razlikuje od oraha, badema i lešnika.
Botanički gledano, pitomi kesten jeste orašasti plod. Međutim, dok su njegovi „rođaci“ bogati mastima, kesten ih sadrži veoma malo. U njemu preovlađuju voda i ugljeni hidrati, pa je nutritivno bliži krompiru i žitaricama.
Zbog toga su ga u planinskim krajevima nekada nazivali „hlebom sa drveta“. Plodovi su se sušili i mleli, a od kestenovog brašna pripremali su se hleb, kaše, palačinke i kolači. Pečeni kesteni sadrže znatno više ugljenih hidrata nego masti, kao i korisna vlakna.
Sadrži i vitamin C
Za razliku od većine orašastih plodova, sirovi kesten sadrži vitamin C, mada se njegov deo gubi kuvanjem i pečenjem. U njemu se nalaze i vlakna, kalijum i vitamini B grupe.
Ipak, kesten nije hrana koju treba jesti bez mere. Bogat je skrobom i ugljenim hidratima, pa porcija može biti veoma zasitna, naročito kada se priprema sa šećerom, čokoladom ili šlagom.
Divlji kesten nikako nije za jelo
Najvažnije je razlikovati pitomi od divljeg kestena. Plodovi divljeg kestena, koje često viđamo po parkovima i drvoredima, nisu jestivi i mogu izazvati ozbiljne stomačne tegobe.
Pitomi kesten nalazi se u omotaču gusto prekrivenom dugim i tankim bodljama, a u njemu se obično krije nekoliko plodova sa zašiljenim vrhom. Divlji kesten najčešće ima ređe i kraće bodlje, okrugao je i gladak, a u omotaču se uglavnom nalazi samo jedan plod.
Maroni koje kupujemo na pijacama predstavljaju posebno uzgajane sorte pitomog kestena. Krupniji su, slađi i lakše se ljušte, zbog čega su naročito pogodni za pečenje.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar