KAKO DA ZNATE DA JE RAKIJA DOBRA Nije poenta da „pali“, već da lepo miriše i još lepše klizi
Shutterstock
Kad krene sezona šljiva, krušaka i dunja, po Srbiji se ponovo lože kazani. I gotovo svaka kuća koja peče rakiju ima svoju malu tajnu – neko se kune u jednu jačinu, neko u drugu, a neko će vam reći da dobru rakiju prepoznaje čim prinese čašicu nosu.
I zapravo, tu ima istine. Dobra rakija ne bi trebalo da udara neprijatnim mirisom na alkohol, aceton, sirće ili zagorelo. Treba da ima čist miris voća od kojeg je napravljena, prijatan ukus i da, uprkos jačini, ne bude gruba i neprijatna za nepce.
Sve počinje od voća
Nema dobre rakije od lošeg voća. Za kvalitetnu voćnu rakiju koriste se zreli, zdravi i čisti plodovi, bez truleži, zemlje, lišća i drugih nečistoća. Kod šljive se tradicionalno koriste sorte poput požegače i crvene ranke, ali kvalitet konačnog pića mnogo zavisi od kvaliteta sirovine i pravilne fermentacije.
Voće se pripremi i ostavlja da fermentiše. Tu ne postoji jedna „najbolja razmera“ voća i vode koja važi za svaku rakiju. Voda se ne sipa napamet, jer njena količina zavisi od vrste i zrelosti voća, sadržaja šećera i načina prerade.
Još jedna stara navika koju ne treba slepo pratiti jeste dodavanje velike količine šećera samo da bi se dobilo više rakije. Time može da se poveća količina alkohola, ali se često gubi ono najvažnije – prirodna aroma voća.
Kako se pravilno peče rakija?
Kada se fermentacija završi, prevrelo voće ide u kazan i počinje destilacija. Tradicionalna voćna rakija često se dobija dvostrukom destilacijom – prvo se dobija sirova, slabija rakija, a zatim se ona ponovo destiliše kako bi se dobio kvalitetniji destilat.
Kod druge destilacije posebno je važno odvajanje različitih frakcija destilata. Početak i završetak destilacije ne određuju se bezbedno samo po tome „koliko je litara izašlo“, jer sastav zavisi od mnogo faktora. Upravo zato ozbiljni proizvođači prate temperaturu, jačinu i osobine destilata i koriste odgovarajuću opremu.
Koliko stepeni treba da ima dobra rakija?
Ovde počinje večita rasprava za stolom.
Za rakiju namenjenu piću često se cilja približno 40 do 45 odsto alkohola, odnosno oko 16–18 „gradi“ po tradicionalnom merenju. Međutim, ne postoji jedna idealna jačina za svaku voćnu rakiju. Neke su prijatnije nešto blaže, druge mogu lepo da nose veću jačinu.
Važno je i da se jaka rakija ne razblažuje odokativno. Za spuštanje jačine koristi se kvalitetna voda odgovarajućeg sastava, a potrebna količina računa se prema početnoj i željenoj koncentraciji alkohola. Posle razblaživanja rakiji treba dati vremena da se stabilizuje.
A kako kod kuće prepoznati dobru rakiju?
Zaboravite priču da dobra rakija mora da „zapali grlo“. Pečenje u grlu nije dokaz kvaliteta.
Sipajte malo rakije u čašu, pomirišite je i probajte mali gutljaj. Dobra voćna rakija trebalo bi da bude bistra, bez taloga i neobičnih primesa, da ima prepoznatljivu aromu voća i skladan ukus bez jakog mirisa na rastvarač, sirće ili paljevinu.
Ipak, postoji jedna važna stvar koju ni najiskusniji domaćin ne može pouzdano da utvrdi gledanjem, mirisanjem ili starim trikovima sa paljenjem rakije: hemijsku bezbednost destilata, uključujući sadržaj metanola, potvrđuje laboratorijska analiza.
Zato se dobra rakija ne meri time koliko „obara“ posle dve čašice. Najbolja je ona u kojoj se još oseća voće – čista, mirisna, skladna i napravljena bez žurbe.
Napomena: Destilacija alkohola zahteva odgovarajuću opremu, iskustvo i poštovanje propisa i bezbednosnih pravila; nepravilno proizveden destilat može biti opasan po zdravlje.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar