DEJAN MILIĆEVIĆ SMRŠAO 42 KILOGRAMA „Ne bole me više kolena, pokretniji sam“
K1 televizija
Terapija koja se koristi za lečenje dijabetesa i regulisanje telesne težine izaziva veliko interesovanje, ali i brojne nedoumice: kome je namenjena, šta se događa nakon njenog prekida i koliko je opasno uzimati preparate bez lekarske kontrole.
O ovim pitanjima u emisiji „Žena za sva vremena“ na televiziji K1 govorili su kardiolog Snežana Bašić, endokrinolog Srđan Popović, profesor hemije Milan Vraneš i modni fotograf Dejan Milićević, koji je podelio svoje iskustvo sa terapijom.
Dok je Milićević govorio o gubitku kilograma i poboljšanju svakodnevnog funkcionisanja, stručnjaci su razgovarali o medicinskim indikacijama, neželjenim dejstvima, vraćanju težine i rizicima kupovine preparata preko interneta.
Snežana Bašić: „Ovo su lekovi, nije pitanje lične volje“
Kardiolog Snežana Bašić insistirala je na tome da se o ovim preparatima govori kao o terapiji, a ne kao o proizvodima koje svako može samostalno da izabere.
„Ovo što danas radimo jeste razgovor o lekovima. Ovo nije ničija volja: hoću da koristim ili neću da koristim. Ovo su lekovi. Nijedan lek ne bi trebalo iko da upotrebi bez konsultacije sa lekarom i to je tačka. To je moj stav i ja se toga držim“, rekla je Bašić.
Naglasila je da je svrha razgovora razjašnjenje njihovog delovanja i okolnosti u kojima lekar može da ih preporuči.
„Lekove ne treba reklamirati. Smatram da je ovo samo razjašnjenje šta je to, kako deluje i ko može da vam to preporuči. Endokrinolozi su tu važni“, istakla je.
Govoreći o delovanju terapije, Bašić je navela da se ono ne ograničava samo na pankreas i digestivni trakt, već obuhvata i mehanizme u centralnom nervnom sistemu. Izrazila je rezervu prema olakom pristupu takvom lečenju i naglasila da pacijent mora da bude upoznat sa mogućim rizicima.
„Sve opasnosti treba da vam se predoče. Ja se borim za to, da se predoče opasnosti“, poručila je.
„Pacijent mora pažljivo da se prati“
Bašić je tokom razgovora više puta ponovila da njena poruka nije da se terapija nikada ne primenjuje, već da odluka o njenom uvođenju i praćenju pripada lekaru.
„Ja govorim o tome da se vrlo pažljivo mora pratiti pacijent koji koristi ove lekove. Pa mi dajemo još opasnije lekove od ovih“, rekla je.
Posebno je kritikovala uzimanje terapije na osnovu preporuke prijatelja, poznanika ili fitnes trenera.
„Može da čuje od drugarice, može da počne da koristi… Ja se borim protiv toga“, navela je Bašić, upozoravajući na praksu u kojoj se ozbiljna medicinska odluka svodi na tuđe iskustvo.
Istakla je i da višak kilograma može da bude praćen povlačenjem iz društva i psihološkim opterećenjem, zbog čega smatra da je pacijentu potrebna podrška koja prevazilazi propisivanje leka.
„Teško mu je da izađe, teško je ženi da se našminka, sve što obuče ne stoji, pogleda oko sebe i reši da se uvuče u ljušturu, kao kornjača. To su strašne stvari koje zahtevaju razgovore, koje zahtevaju psihoterapiju“, rekla je.
Prema njenom mišljenju, važno je raditi na navikama, fizičkoj aktivnosti i odnosu prema hrani, uz procenu kada je medikamentna terapija potrebna.
Srđan Popović: „Uz terapiju obavezno idu ishrana i fizička aktivnost“
Endokrinolog Srđan Popović objasnio je da su ovi lekovi prvobitno razvijani u okviru lečenja dijabetesa, a da je kroz istraživanja uočen i njihov uticaj na telesnu težinu.
Govoreći o različitim preparatima, napravio je razliku između „Ozempica“, o kojem je govorio u kontekstu dijabetesa tipa 2, i „Wegovyja“, koji je naveo kao terapiju za regulisanje telesne težine.
Popović je rekao da ima pozitivna iskustva sa terapijom kod svojih pacijenata, posebno kada je u pitanju kontrola šećera u krvi.
„Ja sam imao odlična iskustva sa Ozempicom i u smislu glikoregulacije“, istakao je.
Naglasio je, međutim, da pre početka lečenja treba proceniti stanje pacijenta, njegove postojeće bolesti i nalaze. Govorio je o značaju glikovanog hemoglobina, koji pokazuje kretanje šećera tokom prethodnih meseci, kao i o proceni insulinske rezerve.
„Insulin je vrlo nestabilan parametar, ali C-peptid je daleko postojaniji i mi preko C-peptida znamo koja je vaša rezerva endokrinog pankreasa“, objasnio je Popović.
Naveo je da u svojoj praksi traži dodatne preglede i analize, razgovara o porodičnoj istoriji bolesti i proverava postoje li stanja koja mogu da utiču na izbor terapije.
Vraćanje kilograma nakon prekida lečenja
Popović je posebnu pažnju posvetio jo-jo efektu i iskustvima sa pacijentima koji nakon prestanka uzimanja terapije ponovo dobijaju kilograme.
„Dobijaš terapiju, sve je to komotno, jednom nedeljno. Uz to ide dijetetski režim ishrane, obavezno, i fizička aktivnost, pod obavezno“, naglasio je.
Prema njegovim rečima, postignuta redukcija težine zahteva dalji rad na navikama, jer prekid terapije može da bude praćen vraćanjem kilograma.
„U svakom slučaju treba raditi postepeno“, poručio je.
Govoreći o mogućim neželjenim dejstvima, naveo je probavne tegobe i potrebu da se posebno procene pacijenti koji već imaju komplikacije dijabetesa.
„Mogu da uslede opstipacije, znači zatvori, a s druge strane mogu da dođu i prolivi“, rekao je Popović.
Istakao je da odluka o trajanju lečenja mora da bude individualna, uz lekara koji poznaje zdravstveno stanje pacijenta.
„Svako od nas je individua za sebe“, rekao je, dodajući da i on, kao lekar, ima svog lekara.
Psihološka podrška kao deo pristupa
Popović je ukazao i na emocionalne razloge zbog kojih ljudi mogu da posežu za hranom, naglašavajući da i taj deo problema zaslužuje pažnju.
„Hrana je najbolji sedativ“, rekao je, objašnjavajući da je nekada potrebno dublje sagledati razloge prekomernog unosa hrane.
„I neka psihoterapija bi dobro došla. Treba dubinski da se vidi zašto ja jedem više, zašto sam frustriran na neki način, šta je to“, naveo je.
Njegova poruka bila je da lečenje ne treba svesti na injekciju, već na procenu čitavog zdravstvenog stanja i okolnosti u kojima pacijent živi.
Milan Vraneš: „Kliničke studije sprovedene su pod strogim lekarskim nadzorom“
Profesor hemije Milan Vraneš rekao je da savremeni preparati postižu rezultate koji su promenili pristup regulisanju telesne težine.
„Moramo da prihvatimo da su ovi lekovi postali realnost. Možemo imati stav prema njima ovakav ili onakav - oni su efikasni“, rekao je Vraneš.
Objasnio je da razvoj biotehnologije i drugih naučnih oblasti omogućava menjanje pojedinih delova molekula kako bi njihovo dejstvo trajalo duže.
Ipak, naglasio je da rezultati istraživanja ne smeju da budu opravdanje za samostalnu i nekontrolisanu upotrebu.
„Sve ove kliničke studije sprovedene su pod strogim lekarskim nadzorom. Nije to pušteno pa ti jedi i radi šta god želiš“, istakao je.
Vraneš je ocenio da su preparati mnogim ljudima privlačni zato što deluju kao jednostavno rešenje, ali da je upravo zbog njihove dostupnosti potrebno jasno govoriti o rizicima.
„Moramo da vidimo kako da pomognemo ljudima koji mogu lako da dođu do toga, vrlo lako da naruče, da uzmu to, da koriste, sa posledicama koje ne znamo“, rekao je.
Crno tržište i preparati nepoznatog porekla
Vraneš je kao poseban problem izdvojio nabavku aktivnih supstanci i njihovu pripremu van kontrolisanih proizvodnih uslova.
„Da od te supstance napravite nešto što neko sme da koristi, treba vam izuzetno veliko znanje. To ne može da se radi u nekom podrumu, to ne može da radi neko ko nije obučen“, upozorio je.
Objasnio je da su za pripremu takvih proizvoda važni precizni uslovi, stabilnost molekula i poznavanje hemijskih procesa. Zbog toga, kako je naglasio, kupac proizvoda nepoznatog porekla ne može pouzdano da zna šta koristi.
„Šta ćete reći lekaru šta ste uzeli, kad ne znate šta ste uzeli, niti koga ćete da tužite?“, upitao je Vraneš.
Govoreći o dugotrajnoj upotrebi, izrazio je zabrinutost zbog ideje da se fizička aktivnost i pravilna ishrana u potpunosti zamene terapijom.
„Jako mi je strašno da zamenimo sport, fizičku aktivnost i pravilnu ishranu“, rekao je.
Naglasio je da pitanja višedecenijske primene zahtevaju dugoročno praćenje.
„Trideset godina, četrdeset da nešto uzimate — ne postoji nijedna studija koja će to ispratiti“, naveo je u razgovoru.
Njegova završna poruka bila je da se terapija uzima uz konsultaciju sa lekarom i praćenje, a nikako naručivanjem neproverenog preparata preko interneta.
Dejan Milićević: „Sa 147 kilograma vratio sam se na 105“
Modni fotograf Dejan Milićević podelio je iskustvo sa preparatom „Mounjaro“, koji, kako je rekao, koristi oko godinu dana pod nadzorom endokrinologa.
Ispričao je da je pre nekoliko godina imao operaciju smanjenja želuca, ali da je nakon nje ponovo dobio kilograme.
„Ja sam posle redukcije želuca koju sam imao pre par godina uspeo da na prevaru ponovo vratim kilograme“, rekao je Milićević.
Naveo je da su pre početka sadašnje terapije višak kilograma, dijabetes i visok pritisak predstavljali ozbiljno opterećenje.
„Savetovao sam se sa svojim endokrinologom, sa tonom analiza, sa tonom rezultata. Došli smo do zaključka da sam idealan kandidat, sa dijabetesom, sa visokim pritiskom“, ispričao je.
Prema njegovim rečima, tokom lečenja primetio je promene u nalazima i krvnom pritisku, zbog čega je zadovoljan dosadašnjim rezultatima.
„Redovno se kontrolišem, redovno dajem krv, redovno idem na sve preglede, tako da je za sada sve kako treba“, rekao je.
Govoreći o gubitku težine, naveo je da je sa približno 147 kilograma stigao do 105.
„Sa tih 147 kilograma, koliko sam uspeo da naguram posle operacije želuca, sada sam se vratio na 105. Planiram možda još malo da skinem“, rekao je Milićević.
„Ne bole me više kolena i zglobovi“
Milićević je istakao da se promene ne odnose samo na izgled, već i na kretanje, posao i samopouzdanje.
„Ne bole me više kolena, ne bole me više zglobovi, jednostavno sam pokretniji, osećam se dobro“, rekao je.
Opisao je svoj posao kao dinamičan, uz mnogo kretanja na snimanjima, ali i dugogodišnje sedenje za računarom.
„Moj posao je veoma dinamičan. Stalno sam na snimanjima — čučni, sedi, lezi, iskrivi se, slikaj, fotkaj. Jedino u svom poslu što bih voleo da nema jeste ta stolica, ali nažalost moraš da sediš za kompjuterom“, naveo je.
Dodao je da je ranije pokušavao da smrša uz stručnu pomoć i različite programe, ali da mu je održavanje rezultata bilo teško.
„Preko 10.000 evra dao sam na nutricioniste, na teretane, na ove, na one“, rekao je.
Objasnio je da je uspevao da posluša preporuke, ali da se kasnije ponovo suočavao sa potrebom da jede i vraćanjem starim navikama.
Početne tegobe i lično iskustvo
Govoreći o neželjenim dejstvima, Milićević je rekao da je na početku imao promene povezane sa pražnjenjem creva.
„Mučninu nikada nisam imao. Vezano za stolicu sam u početku imao različite promene“, naveo je.
Naglasio je da o rezultatima govori iz lične perspektive i da se njegovo iskustvo ne može pretvoriti u stručnu procenu terapije za druge ljude.
„Ja sam samo rekao svoje iskustvo. Meni je fantastično“, rekao je Milićević.
Nakon upozorenja i objašnjenja stručnjaka u studiju, izrazio je želju da dodatno proveri svoje zdravstveno stanje.
„Meni je ova emisija mnogo pomogla. Sada dolazim kod oboje za sve ove analize koje ste rekli da moraju da se urade“, poručio je.
Različita iskustva i stavovi gostiju otvorili su pitanje kako uskladiti rezultate lečenja sa njegovim rizicima. U razgovoru je više puta naglašeno da odluka o terapiji zahteva individualnu medicinsku procenu, redovne kontrole i pouzdano poreklo leka.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar