ZVECKANJE ALATA I MIRIS DRVETA Priča o zanatima koji nestaju u tišini modernog doba

Teodora Vojinović

21.10.2025. 12:10

ZVECKANJE ALATA I MIRIS DRVETA Priča o zanatima koji nestaju u tišini modernog doba

Pexels.com

Nekada su svako selo i svaka varoš imale svog obućara, kovača, stolara, krojača i časovničara. Ti ljudi nisu samo popravljali stvari – oni su stvarali, ručno, s pažnjom i ljubavlju. Svaki predmet imao je dušu, svaka alatka priču. Danas, kada se sve pravi mašinski i kupuje gotovo, stari zanati polako odlaze u zaborav. A sa njima nestaje i deo naše tradicije, našeg identiteta i onog mirisa detinjstva – kada se sve popravljalo, a ništa nije bacalo.

Pixabay.com

1. Kovač – majstor koji je stvarao snagu

Zvuk čekića i varnice iz kovačnice bili su simbol svakog sela. Kovač je kovao potkovice, alat, plugove, brave… Njegove ruke su bile umorne, ali ponosne, jer je od gvožđa pravio ono što pokreće život. Danas su kovačnice retke, a pravi majstori se mogu nabrojati na prste.

2. Obućar i krojač – čuvari urednog izgleda

Nekada se cipele nisu menjale svakih nekoliko meseci, već popravljale kod obućara. Krojač je znao svaku Vašu meru i savetovao koji kroj Vam najbolje stoji. To su bili zanati koji su spajali praktičnost i lepotu, i učili nas da se stvari neguju, a ne bacaju.

Pixabay.com

3. Grnčar i drvodelja – umetnici prirodnih materijala

Od komada zemlje i drveta stvarali su predmete koji su trajali decenijama. Grnčarske činije, testije, drvene kašike i stolovi i danas mirišu na toplinu doma. Iako ih retko viđamo, oni su svedoci vremena kada se radilo srcem, a ne radi zarade.

Pixabay.com

4. Časovničar – čuvar vremena i strpljenja

Mali sat na zidu ili ručni mehanizam imao je dušu, a časovničar ju je čuvao. Danas, u eri digitalnih satova, retko ko popravlja starinski časovnik. Ali svaki takav sat, ako se pažljivo pogleda, nosi tragove ruku koje su ga godinama održavale u životu.

Zaključak:

Stari zanati nisu samo uspomena – oni su svedočanstvo o vremenu kada se radilo s poštovanjem, kada se svaka alatka nasleđivala, a svaka greška popravljala, ne zamenjivala. Vredi ih čuvati, makar kroz sećanje, muzeje i male radionice koje još uvek odolevaju vremenu. Jer u svakom ručno izrađenom predmetu ima nečeg što nijedna mašina ne može stvoriti – ima duše.

BONUS VIDEO:

https://redakcija.k1info.rs/articles/new/2

Imate komentar?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar

Ostavite komentar

Komentari

Pročitaj komentare (0)