„U HEKLANJU SAM PRONAŠLA MIR!“ Jovana Malenović otkriva kako je u hobiju našla ono za čime ceo svet pati i žudi

U svetu koji stalno traži više i brže, ona je pronašla mir u sporom stvaranju, u heklici i koncu, u malim predmetima koji nose veliku emociju.

Milica Maksimović

10.02.2026. 09:34

„U HEKLANJU SAM PRONAŠLA MIR!“ Jovana Malenović otkriva kako je u hobiju našla ono za čime ceo svet pati i žudi

ustupljene fotografije

Postoje priče koje mirišu na dom, detinjstvo i tišinu u kojoj se rađaju najlepše stvari. Priče koje ne govore o brzini, trendovima i savršenstvu, već o strpljenju, greškama, rukama koje uče i srcu koje prepoznaje svoj ritam. Priča Jovane Malenović je upravo takva – nežna, iskrena i ispletena od niti sećanja, tradicije i ličnog izraza. U svetu koji stalno traži više i brže, ona je pronašla mir u sporom stvaranju, u heklici i koncu, u malim predmetima koji nose veliku emociju.

ustupljene fotografije

U nastavku donosimo Jovaninu priču – onako kako ju je sama ispričala.

Moja priča sa heklanjem počela je u trenutku kada sam gledala mamu kako mi plete šal. Taj prizor mi je ostao duboko urezan – nit koja se pod prstima pretvara u nešto toplo, lično i puno pažnje. Pokušala sam i sama sa pletenjem, ali igle su mi udarale na sve strane i brzo sam shvatila da to nije moj način izražavanja.

Ideja o heklanju je neko vreme „odležala“, a onda sam se jednog dana probudila i rekla sebi: danas ću da naučim da heklam. Uključila sam YouTube i krenula od heklanih igračaka. Te prve igračke nisu baš ličile na igračke, ali me to nije obeshrabrilo. Nastavila sam sa jednostavnijim stvarima, pa sam napravila podmetač za koji mi je majka kroz šalu rekla da bi, ako napravim još jedan i spojim ih, uz dodate ručke mogla da dobijem torbu. Tako je nastala moja prva torbica.

ustupljene fotografije

Vrlo brzo se javila žena koja je pokazala interesovanje za jednu od torbi i tako je, sasvim spontano, krenula prodaja. Tada sam shvatila da ne pravim samo predmete, već nešto što ljude raduje. Heklanje je za mene umirujuća aktivnost – poseban osećaj je kada od klupka konca i „ništa“ nastane nešto korisno, opipljivo i lepo. Taj proces me ispunjava, smiruje i vraća fokus na trenutak.

ustupljene fotografije

Dok sam učila i stvarala, shvatila sam nekoliko stvari koje bih volela da podelim:

• Heklanje me je naučilo strpljenju i upornosti – greške su deo procesa i nisu strašne.
• Za početnike: ne morate da bude savršeni odmah, važno je uživati u samom stvaranju.
• Ručni rad u digitalnom svetu je poseban – ljudi cene autentičnost i energiju u tome što pravimo.
• Podrška među kreativcima je važna – svaka od nas ima svoju publiku i priču, konkurencija nije pretnja.
• Kupci ne biraju samo proizvod, već priču i osećaj koji u njega ulažemo.
• Heklanje spaja tradiciju i moderno, prošlost i sadašnjost, mame i ćerke – i to je posebna magija.

Vremenom sam shvatila da heklanje za mene nije samo tehnika, već i razgovor sa samom sobom. Dok heklam, vreme usporava, misli se slažu, a svaka petlja postaje mali podsetnik da ne mora sve odmah i savršeno. Upravo u tom procesu nastali su radovi koji su počeli da privlače pažnju ljudi oko mene. Komentari, pitanja i podrška dali su mi hrabrost da svoje heklanje podelim i sa drugima.

ustupljene fotografije

Kada sam napravila prve komade za prodaju, shvatila sam da ne nudim samo torbe ili aksesoare, već deo svoje priče. Svaki kupac je došao zato što se povezao sa načinom na koji stvaram i predstavljam svoj rad.

Dok heklam, slušam muziku ili gledam kratke video snimke, ali ruke rade same, kao da imaju svoj ritam. Ponekad se nit zapetlja, ponekad grešim red, ali ne žurim – zaustavim se, osmislim, i nastavim. Svako takvo rešenje, svaki novi pokret heklice, nosi deo moje energije. Ponekad pravim torbice, ponekad male igračke ili podmetače – svaki komad ima svoj život. Volim trenutak kada završim nešto i shvatim da je postalo lepo i korisno. Taj osećaj ispunjenosti i radosti je nezamenljiv. Na kraju dana, kad završim komad, osmeh mi se javlja sam od sebe – jer znam da sam stvorila nešto svoje, što će možda nekom doneti radost i osmeh.

Danas heklanje doživljavam kao prostor slobode, gde se spajaju tradicija, strpljenje i lični izraz. Inspiraciju nalazim u svakodnevici, u bojama, teksturama i malim trenucima koji često prođu neprimećeno. Verujem da se ta iskrenost oseti u svakom komadu koji izađe iz mojih ruku.

Raduje me što sve više devojaka bira heklanje i ručni rad. Verujem da se kroz ovakve aktivnosti, zajedno, na neki način vraćamo tradicionalnim vrednostima, strpljenju i smislu sporog stvaranja. Svako od nas ima svoj izraz, svoju energiju i svog kupca. Moja želja je da svako pronađe mir u nečemu što stvara – kao što sam ga ja pronašla u heklanju.

S ljubavlju,
Jovana Malenović / Jovanine hekalarije

Nadamo se da je i vas ova Jovanina priča ohrabrila da učinite nešto za sebe i da i vi pronađete svoj mir u ovom moru nemira. Možda je to heklanje, možda kuvanje, samo je važno da ste dobro.

BONUS VIDEO:

Imate komentar?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar

Ostavite komentar

Komentari

Pročitaj komentare (0)