AUTOIMUNE BOLESTI NE ZNAČE SLAB IMUNITET: Lekari otkrivaju koje simptome ne treba zanemarivati
K1 televizija
Umor koji ne prolazi, jutarnja ukočenost, promene na koži i dugotrajne stomačne tegobe često se pripisuju stresu ili prolaznoj iscrpljenosti. Međutim, upravo takvi simptomi mogu biti razlog za dodatna ispitivanja.
O prepoznavanju autoimunih bolesti, značaju pravovremene dijagnoze i životu sa hroničnim oboljenjem u emisiji „Žena za sva vremena“ na televiziji K1 govorili su dermatovenerolog dr Dimitrije Karabahčiev, gastroenterolog dr Đorđe Kralj i dr Mirjana Lapčević, predsednica Udruženja obolelih od reumatskih bolesti Republike Srbije (ORS), koja je podelila i lično iskustvo sa reumatoidnim artritisom.
Dr Dimitrije Karabahčiev: Promene na koži mogu biti prvi znak bolesti
Dermatovenerolog dr Dimitrije Karabahčiev objasnio je da imunski sistem učestvuje u nastanku brojnih kožnih oboljenja, ali da to ne znači da se sva ona mogu svrstati u autoimune bolesti.
„Skoro da ne postoji kožno oboljenje u kojem nije uključen imunski sistem. Da li je u pitanju poremećaj imunskog odgovora ili klasična autoimuna bolest, to nije isto“, naglasio je.
Govoreći o psorijazi i ekcemima, koje ljudi često mešaju, istakao je da sličnost pojedinih promena može otežati prepoznavanje bolesti. Zbog toga je, pored pregleda, nekada potrebno uraditi i dodatna ispitivanja, uključujući biopsiju kože.
„Klasičnu sliku psorijaze čine crveni plakovi, odnosno ploče prekrivene belim, srebrnastim ili ljuspama boje slonovače. U najvećem broju slučajeva postoje deblje naslage“, objasnio je dr Karabahčiev.
Dodao je da psorijaza ima hroničan tok, sa promenama u intenzitetu i obimu zahvaćenosti kože, zbog čega su pravilna dijagnoza i praćenje bolesti posebno važni.
Osip koji liči na alergiju može biti povezan sa celijakijom
Kao primer povezanosti kože i digestivnog sistema, dr Karabahčiev izdvojio je dermatitis herpetiformis, kožnu manifestaciju povezanu sa celijakijom.
Prema njegovim rečima, pacijenti se nekada prvo javljaju dermatologu zbog promena koje podsećaju na bubuljice ili osip, praćenih intenzivnim svrabom. Takve promene mogu se pojaviti na laktovima, kolenima i u predelu sedalnog dela.
„Kod kože je problem što promene mogu da liče jedne na druge, a da imaju različite uzroke. Neko će pomisliti da je u pitanju osip, alergija ili infekcija“, rekao je.
Upravo zato je važno utvrditi uzrok, a zatim, kada nalazi na to upućuju, uključiti i gastroenterologa.
Lupus, vitiligo i drugi znaci koje koža može da pokaže
Govoreći o sistemskim bolestima, dr Karabahčiev naveo je da kožne promene ponekad predstavljaju jedan od prvih tragova koji lekare usmeravaju ka dijagnozi.
Izdvojio je crvenilo lica u obliku leptira kod sistemskog lupusa, promene oko kapaka i na prstima kod dermatomiozitisa, kao i promene čvrstine i elastičnosti kože kod sistemske skleroze.
„Sve su to manifestacije sistemskih autoimunih bolesti koje mogu da budu i prvi znaci oboljenja i da nas usmere ka pravoj dijagnozi. Ali to nekada nije lako i zahteva učešće više specijalnosti“, istakao je.
Objasnio je i da kod vitiliga imunski sistem napada melanocite, ćelije odgovorne za pigment, zbog čega nastaju bele, depigmentovane promene.
„Sam vitiligo nije životno ugrožavajuća bolest. Međutim, može da bude udružen sa drugim autoimunim bolestima, pre svega sa bolestima štitaste žlezde, ali i drugih organa“, rekao je, naglašavajući značaj dodatnih ispitivanja prema proceni lekara.
Dr Mirjana Lapčević: „Nisam mogla da ustanem iz kreveta“
Dr Mirjana Lapčević govorila je iz dvostruke perspektive, kao lekar i kao osoba koja živi sa reumatoidnim artritisom. Prve tegobe pojavile su se kada je imala 42 godine, nakon simptoma koji su u početku ličili na prehladu.
„Imala sam prehladu koja posle nedelju dana nije prolazila, već sam se osećala sve lošije. Na kraju nisam mogla da ustanem iz kreveta, nisam mogla da podignem jorgan da se pokrijem i shvatila sam da se nešto ozbiljno događa“, ispričala je.
Ubrzo su se pojavili bolovi koji su je usmerili ka sumnji na reumatoidni artritis.
„Počeli su da me bole sitni zglobovi šaka i stopala, simetrično, naročito tokom mirovanja, noću i pred zoru. Zatim se pojavila jutarnja ukočenost koja je trajala duže od pola sata“, navela je.
Dijagnozu je dobila za manje od mesec dana od pojave prvih tegoba, nakon čega je započela odgovarajuće lečenje.
„Vrlo brzo sam dobila dijagnozu i odmah je počela specifična terapija za reumatoidni artritis, tako da sam relativno brzo bolest stavila pod kontrolu“, rekla je.
Reumatoidni artritis nije samo bol u zglobovima
Dr Lapčević upozorila je da se bolovi u zglobovima često olako pripisuju „reumi“, bez razlikovanja degenerativnih i zapaljenskih oboljenja.
Posebno je izdvojila jutarnju ukočenost, simetrične bolove u sitnim zglobovima šaka i stopala, kao i bolove tokom mirovanja i noću, kao simptome o kojima treba razgovarati sa lekarom.
Naglasila je i da reumatoidni artritis predstavlja sistemsku bolest, zbog čega praćenje ne treba ograničiti samo na zglobove.
„Suštinski problem kod autoimunih artritisa jeste da se dijagnoza postavi što ranije. Kao što kod infarkta srca vreme štiti život pacijentu, tako je kod autoimunih artritisa vreme faktor za očuvanje zglobova“, poručila je.
U tom procesu, prema njenim rečima, važnu ulogu ima izabrani lekar, koji treba da prepozna sumnju na zapaljensko oboljenje i pacijenta pravovremeno uputi reumatologu.
Prihvatanje dijagnoze bilo je posebno teško
Pored fizičkih tegoba, dr Lapčević otvoreno je govorila o emocionalnom teretu bolesti.
„Do tada sam bila vrlo aktivna, ambiciozna, vredna, uspešna u svom poslu, majka dva odrasla dečaka, supruga. Odjednom se nađete u situaciji da vam je teško da napravite korak, da ne možete da ustanete iz kreveta“, ispričala je.
Suočavanje sa činjenicom da ima hronično oboljenje za nju je bilo posebno teško, zbog čega je potražila i stručnu podršku.
Istakla je da psihološka pomoć treba da ima značajno mesto u brizi o obolelima, uz terapiju i redovne kontrole. U okviru aktivnosti ORS-a, kako je navela, posebna pažnja posvećuje se edukaciji pacijenata i podršci u prihvatanju bolesti.
Pacijent mora da razume zašto dobija terapiju
Govoreći o lečenju, dr Lapčević naglasila je da je saradnja lekara i pacijenta presudna i da terapiju ne treba samoinicijativno menjati ili prekidati.
„Lekar mora, kada pacijentu propiše lek, da mu objasni zašto mu ga je dao, šta od tog leka očekuje i na koji način pacijent treba da se leči. Saradnja između lekara i pacijenta je od suštinske važnosti“, rekla je.
Pored redovnog uzimanja propisane terapije, govorila je o značaju životnih navika i fizičke aktivnosti prilagođene stanju i mogućnostima obolelog.
„Fizička aktivnost omogućava da se funkcija zglobova očuva, ali mora da bude individualno dozirana prema svakom pacijentu“, naglasila je.
Dr Đorđe Kralj: Dugotrajne stomačne tegobe ne treba ignorisati
Gastroenterolog dr Đorđe Kralj upozorio je da se tegobe digestivnog sistema često dugo zanemaruju, zbog čega se pregled odlaže.
Kao jedan od primera naveo je celijakiju, kod koje reakcija na gluten dovodi do oštećenja sluznice tankog creva i smanjene apsorpcije hranljivih materija.
„To se može ispoljiti kroz prolivaste stolice, nadutost, malaksalost, a potom može da nastane i anemija. Čovek se nekada tek tada javi na pregled“, objasnio je.
Govoreći o dijagnostici, naveo je analize odgovarajućih antitela iz krvi, kao i gastroskopiju sa uzimanjem uzoraka sluznice kada je to potrebno. Posebno se osvrnuo na strah od endoskopskih pregleda, zbog kojeg pojedini pacijenti odlažu ispitivanje.
„Ne treba da postoji strah koji će nas sprečiti da uradimo ove preglede, jer nam mnogo donose, a mnogo možemo da izgubimo ako ih ne uradimo na vreme“, poručio je.
Uredna krvna slika ne daje uvek sve odgovore
Dr Kralj istakao je da umor, malaksalost i povremeno povišena temperatura nisu specifični samo za jednu bolest. Slično tome, ni nadutost ili promena stolice same po sebi ne otkrivaju uzrok tegoba.
Za lekara je važno koliko simptomi traju, kako se menjaju, da li se javljaju bolovi, učestale stolice ili krv u stolici, kao i kakvo je opšte stanje pacijenta.
Na pitanje da li uredna krvna slika i CRP isključuju bolest, objasnio je da laboratorijske rezultate treba tumačiti u širem kontekstu.
„Nekada mogu biti normalni, nekada povišeni, a nekada povišeni iz različitih razloga. To nisu specifični markeri. Lekar treba da sagleda celu sliku pacijenta — krvnu sliku, biohemijske nalaze, kako se pacijent oseća, koje simptome ima i kada su se pojavili“, rekao je.
Naglasio je i značaj porodične i lične istorije bolesti, koje mogu pomoći u izboru daljih ispitivanja.
Bolest creva može imati manifestacije i van digestivnog sistema
Govoreći o inflamatornim bolestima creva, dr Kralj napravio je razliku između klasičnih autoimunih i imunski posredovanih oboljenja.
Objasnio je da se kod inflamatornih bolesti creva poremećaj regulacije imunskog odgovora ne mora ispoljavati samo kroz stomačne tegobe.
„One mogu da se manifestuju i na drugim sistemima organa — na koži, zglobovima, jetri i očima“, naveo je.
Zbog toga je, kako je istakao, važna saradnja gastroenterologa, dermatologa, reumatologa i drugih specijalista, u zavisnosti od simptoma i nalaza.
Najčešće zablude: Nije u pitanju samo „slab imunitet“
U završnom delu emisije sagovornici su se osvrnuli na uverenje da autoimune bolesti nastaju zato što je imunitet slab. Objasnili su da je problem u poremećenoj regulaciji i pogrešnom usmeravanju imunskog odgovora prema sopstvenim tkivima.
„Nije to slabost imuniteta. Došlo je do poremećaja u radu imunskog sistema“, naglasio je dr Karabahčiev.
Odbacili su i tvrdnju da je stres jedini uzrok autoimunih bolesti, ukazujući na složeno delovanje genetske predispozicije i različitih faktora sredine.
Dr Kralj je objasnio da ni pozitivan nalaz antitela ne treba tumačiti izdvojeno od ostalih nalaza i simptoma.
„Zavisi koja su antitela i o kojoj bolesti govorimo. Neka antitela mogu biti pozitivna kod više bolesti, a nekada mogu biti i nespecifično pozitivna“, rekao je.
Sagovornici su poručili da uporne promene u zdravstvenom stanju zaslužuju pažnju, ali da put do odgovora treba da vodi kroz pregled i ciljanu dijagnostiku.
„Važno je da lekar ne bude samo neko ko propisuje lekove, već da pruži i emocionalnu i psihološku podršku, da pokaže empatiju prema pacijentu“, zaključio je dr Dimitrije Karabahčiev u emisiji „Žena za sva vremena“ na televiziji K1.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar