NA KAMENU RASTE, U PASULJU MIRIŠE, KAŽU LJUDI TO JE "MUŠKI ČAJ" Travka koju su naši stari čuvali za zdravlje
Shutterstock
Vrisak, poznat i kao planinski šetraj, odavno ima mesto u primorskim kuhinjama i narodnim običajima. Njegov snažan miris podseća na majčinu dušicu i origano, a jelima je dovoljan tek prstohvat.
Na sunčanim kamenjarima Crne Gore raste aromatični polužbun sitnih listova — planinski šetraj, botaničkog imena Satureja montana. Njegove grančice tradicionalno su se sušile i čuvale za hladnije dane.
U narodnoj upotrebi od njega se pripremao čaj za tegobe sa varenjem, dok je u kuhinji služio kao mirisni dodatak pasulju, sočivu i jelima od mesa. Sveži i sušeni listići koriste se kao začin, ali zbog intenzivne arome ne treba preterivati.
Odakle priča o „muškom čaju“?
Predanja prema kojima je vrisak povezivan sa snagom i ljubavnom željom, pa je ponegde nazivan „muškim čajem“. Uz njega se vezuju i priče o satirima i manastirskim baštama — zanimljivosti iz folklora, a ne obećanje njegovog dejstva.
Isti izvor navodi i stari običaj potapanja grančica u rakiju za utrljavanje u teme. To je deo narodne prakse, a ne preporuka za lečenje opadanja kose.
Ime može da zavara
Vrisak i vres nisu nužno ista biljka. Narodni nazivi razlikuju se od kraja do kraja, pa pri kupovini proverite latinski naziv. Miris sam po sebi nije dovoljan za pouzdano prepoznavanje biljke.
Za začinjavanje birajte šetraj namenjen ishrani, a za upotrebu čaja u zdravstvene svrhe i sve informacije o njegovom dejstvu obratite se lekaru ili farmaceutu.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar