POTRAGA ZA LJUBAVLJU U DOBA ALGORITAMA Da li nam prevelik izbor donosi samoću?
K1 televizija
U vreme aplikacija, društvenih mreža, brzih poruka i još bržih razočaranja, mnogi se pitaju da li je teže nego ikada pronaći pravu osobu. Da li smo postali otuđeniji uprkos tome što smo konstantno povezani? Koliko su nam tehnologija, brzi tempo života i strah od vezivanja oduzeli pravu bliskost? Da li ljubav danas počinje prevlačenjem prsta po ekranu, nekim algoritmom, preporukom prijatelja ili, ipak, pogledom uživo i iskrenim razgovorom?
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI I:
O ovim temama u emisiji „Žena za sva vremena“ na televiziji K1 govorili su Snežana Repac, psiholog, Ljiljana Živanović iz agencije za upoznavanje „Fortuna“, koja iza sebe ima preko 70.000 klijenata, i Bojan Đukić, pokretač koncepta speed dating-a (brzih sastanaka) u Srbiji, čija je ideja da spoji ljude uživo – bez filtera, lažnih profila i veštačkih opisa.
Statistika koja zabrinjava: Svaki drugi građanin je sam
Ljiljana Živanović iz agencije „Fortuna“, koja uspešno posluje još od 1982. godine, iznela je alarmantne statističke podatke o broju samaca u našem društvu.
„Prema poslednjem popisu, procenat onih koji su sami, odnosno van bračne zajednice, iznosi čak 49%. To je skoro svaki drugi čovek. Dovoljno je da se okrenemo oko sebe i vidimo koliko je ljudi koji nisu u braku. Kada sam pre više od 40 godina počela da radim u ‘Fortuni’, broj samaca je prema tadašnjem popisu iznosio 20%. To je bio svaki peti čovek. Pogledajte koliki je skok zabeležen i koliki je to problem, ne samo za pojedince, već i za društvo u celini. Usamljenost pogađa sve generacije, oba pola i sve nivoe obrazovanja.“
Živanović objašnjava da se njihova agencija i dalje drži tradicionalnih principa, što ih održava u životu uprkos tehnološkoj ekspanziji.
„Kod nas je obavezan lični dolazak i razgovor pre učlanjenja. Potencijalni članovi popunjavaju upitnik od 56 pitanja gde detaljno iznose svoja očekivanja od partnera. Podaci su strogo zaštićeni i u tome je ključna razlika između nas i onlajn platformi, gde niko nije legitimisan. Mi znamo ko su naši članovi. Ja sam sociolog po profesiji, a sarađujemo i sa psiholozima kako bismo kreirali potencijalne partnerske veze na osnovu pet ili šest ključnih kriterijuma. Takođe, naše članove fotografišemo u agenciji – to su realne fotografije, bez filtera i aplikacija, pa nema neprijatnih iznenađenja kada se ljudi uživo upoznaju.“
Ona dodaje da se struktura članstva promenila tokom decenija.
„Imamo članove od 35 pa sve do 82 godine. Ranije, pre 15 ili 20 godina, imali smo deficit devojaka mlađih od 30 godina. Danas imamo manjak devojaka mlađih od 35 godina. Granica stupanja u brak se pomerila. Prema poslednjem popisu, u Beogradu je prosek oko 30 godina za devojke i između 34 i 35 godina za muškarce. Najveći problem za ozbiljne samce nakon tridesete ili četrdesete godine jeste pitanje – gde uopšte sresti nove ljude koji su slobodni i zainteresovani za ozbiljnu vezu?“
Speed dating: Može li se sudbina prepoznati za 5 minuta?
Kao odgovor na nedostatak prilika za upoznavanje uživo, u Srbiji se pojavio koncept speed dating-a (brzih sastanaka). Bojan Đukić, organizator ovih događaja, objašnjava kako ovaj koncept funkcioniše u praksi i kako se bori protiv muške nesigurnosti.
„Mi unapred formiramo grupe po godinama kako bi svi bili što bolje usklađeni i imali što veći izbor partnera. Dešavalo se da na jednom događaju imamo i po 180 ili 200 ljudi, što je neverovatan broj. Trudimo se da srazmera momaka i devojaka bude 50-50%. Svaki razgovor traje između 3 i 5 minuta, a nakon zvučnog signala muškarci menjaju stolove. Učesnici imaju formulare u koje upisuju brojeve stolova i svoje utiske, pozitivne ili negativne, kako bi lakše zapamtili s kim su razgovarali. Ako se desi obostrani „klik“, mi im prosleđujemo kontakte.“
Na pitanje da li je 5 minuta dovoljno da se rodi privlačnost ili preveliki izbor zapravo blokira ljude, Đukić odgovara:
„Mnogi su skeptični, ali imamo mnogo pozitivnih primera. Moja najbolja prijateljica je upoznala svog partnera upravo na mom događaju. Kada prođete pored 50 devojaka, možda zvuči nerealno, ali kada vidite ‘one prave oči’, vi to osetite. Neki misle da preveliki izbor vodi u grešku, ali praksa pokazuje drugačije. Mlađe devojke, od 18 do 25 godina, često dolaze iz radoznalosti i zabave, dok starije grupe dolaze sa jasnim fokusom. Imali smo situaciju da je jedna devojka od 25 godina razgovarala sa 55 momaka tokom večeri i na kraju zaokružila samo jednog – jer je tačno znala šta želi.“
Đukić naglašava i psihološki benefit ovog koncepta:
„Danas momci često nemaju samopouzdanja, ne prilaze devojkama u izlascima i komunikacione veštine su im na prilično niskom nivou. Čak i ako te večeri ne ostvare kontakt koji se završi vezom, speed dating im pomaže da vide kako stoje na polju šarma i komunikacije, oslobađa ih straha i daje im vetar u leđa za ubuduće.“
Psihološki paradoks: Žudimo za bliskošću, a bežimo od vezivanja
Psiholog Snežana Repac osvrnula se na paradoks modernog društva – svi čeznu za toplinom i ljubavlju, a istovremeno beže od odnosa i obaveza.
„To je posledica iluzije izbora koju su nam donele društvene mreže. One nude lažnu sliku da iza ugla uvek postoji nešto bolje, zbog čega se ljudi teže prepuštaju i posvećuju samo jednoj osobi. Kada se sa nekim sretnete uživo, to postaje polje energije i prisustva gde ne postoji niko drugi. Međutim, kada u glavi imate preveliki izbor, stalno se javlja dilema: ‘Šta ako me tamo negde čeka neko bolji?’ To je čista iluzija pristupačnosti.“
Repac objašnjava da u psihologiji i energetskom delu komunikacije postoji ograničenje u tome koliko informacija naš um može kvalitetno da obradi odjednom.
„Mi možemo da procesuiramo i emotivno se povežemo. Kada ste suočeni sa masom profila i konstantnim prevlačenjem, stvaranje dubljeg utiska i povezivanje sa sopstvenim emocijama postaje problem. To posebno pogađa introvertne osobe. Ipak, dobro je što postoje strukturisani načini upoznavanja uživo, jer oni aktiviraju ljude. Da bi se desio onaj ‘srećan slučaj’ ili sudbinski susret, čovek mora da bude aktivan. S druge strane, postoji i jedno pravilo: kada previše kontrolišemo i forsiramo stvari, to ne ide. Moramo naći balans između aktivnog traženja i prepuštanja momentu.“
Na kraju, sagovornici su se složili da je ključ očuvanja ljubavi i bliskosti u današnjem vremenu – strpljenje i fokus.
„Postali smo kulturološki veoma nestrpljivi. Ne posvećujemo se jedni drugima i ne slušamo se. Pažnja nam je rasuta na hiljadu stvari. Ključ za zadržavanje bliskosti jeste svesna posvećenost osobi koja je prekoputa nas. Sve što nam previše odvlači pažnju sa partnera, na duže staze uništava mogućnost dubljeg kontakta“, zaključuje Snežana Repac.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar