
NAJČEŠĆE ZABLUDE O VERI Šta je istina, a šta pogrešno tumačenje i ko je Božić Bata - ovo sigurno niste znali
10.09.2025. 13:33

Shutterstock
U našem narodu već decenijama se prenose razni običaji i verovanja koja su se utemeljila kao „pravila“, a zapravo nemaju uporište u crkvenom učenju. Mnogi mladi o veri saznaju samo preko roditelja i baka, a kako se retko razgovara sa sveštenicima, pogrešna tumačenja opstaju. Evo šta je istina o nekim od najčešćih zabluda.
Posne i mrsne slave
Slave same po sebi nisu ni posne ni mrsne – zavisi od dana u koji padaju. Ako, recimo, Đurđevdan padne u četvrtak, slavi se uz mrsnu trpezu, jer je četvrtak mrsni dan. Samo pojedine slave su uvek posne, poput Nikoljdana, jer uvek padaju u vreme velikog posta.
Slavski kolač i žito
Česta je zabluda da se žito ne sprema za „žive svece“. Istina je da su svi sveci živi u Bogu – jer Bog je Bog živih, a ne mrtvih. Žito se priprema kao žrtva Bogu, i na slavi i na parastosu, u znak vere u Vaskrsenje.
Klečanje i klanjanje
Neki veruju da je klečanje katolički, a klanjanje islamski običaj. Istina je da su to oblici pravoslavne pobožnosti. Na nedeljnim liturgijama i u periodu od Vaskrsa do Duhova stoji se, ali u ostalim danima klečanje i metanije su deo molitvene prakse.
„Nije potrebno postiti“
Mnogi se pozivaju na reči iz Pisma: „greh ne ulazi na usta, nego izlazi iz njih“. Ali post nije samo odricanje od hrane, već put samosavladavanja. Odricanjem od mrsne hrane vernik pokazuje žrtvu Bogu i uči se smirenju i uzdržanju.
„Sveštenik jede pečenje, zašto bih ja postio?“
Grešni su svi, pa i sveštenici. Ali to ne oslobađa lične odgovornosti. Svako bira da li će slediti put Crkve, i niko se ne može pravdati tuđim postupcima.
„Nisam ništa zgrešio, zato ne idem u crkvu“
Najveća zabluda jeste pomisliti da nemamo greha. Greh su i misli, gordost i nehaj. Crkva nas uči da put pokajanja počinje onog trenutka kada priznamo da grešimo.
„Tako je bilo suđeno“
Pravoslavlje odbacuje ideju o „sudbini“. Čovek ima slobodnu volju – dar od Boga. Sudbinu stvaramo sopstvenim izborima, a ne unapred zapisanim tokom događaja.
„Na crveno slovo ništa ne smem raditi“
Crveno slovo označava dan kada treba ostaviti poslove i otići u crkvu, a ne dan za sedenje kod kuće. Praznovanje ima smisla jedino kroz liturgiju i molitvu.
„Otac mi nije preneo slavu, zato ne slavim“
Prenošenje slave nije uslov. Za slavljenje je potrebna samo volja i želja da se poštuje svetitelj zaštitnik doma.
Božić Bata
Mnogi misle da je Božić Bata ime „lika“ koji deci donosi poklone. Istina je da izraz Bata dolazi od reči batâti – što znači kucati, lupati, udarati o nešto. Dakle, „Božić batâ“ znači: „Božić kuca, ili Božić dolazi“. Pravi darodavac je Sveti Nikola, koji se istorijski poštovao kao svetitelj i zaštitnik dece.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar