25 GODINA U CVETU Porodična priča koja traje tokom svih godišnjih doba
Mirjana Čvoric Gubelić
Na raskrsnici između Klenka i Platičeva, u plastenicima porodice Andrić, cveće ne prestaje da raste ni kada se bašte i terase pripremaju za zimski san. Dok napolju priroda usporava, unutra se već stvara novi cvetni ciklus. Borka Andrić i njena porodica već 25 godina žive od proizvodnje cveća, posla koji je počeo kao ideja, prerastao u porodičnu tradiciju i danas predstavlja način života.
Njihova priča počela je 2002. godine, kada su Borka i suprug Dejan odlučili da napuste gradski život u Šapcu i presele se u Klenak. Umesto kuće od stotinu kvadrata u centru grada, izabrali su znatno skromniji životni prostor, ali i priliku da porodicu okupe oko zajedničkog posla. Borka je tada imala tri butika, u Šapcu, Vladimircima i Bogatiću, a Dejan je radio kao automehaničar. Ipak, brz život i odvojene obaveze sve manje su im ostavljali vremena za porodicu.
„Jednog dana sam rešila da počnemo da gajimo cveće i da tako svi budemo zajedno“, priseća se Borka.
Počeli su sa svega 4.000 sadnica i plastenikom od 40 kvadratnih metara. O proizvodnji cveća nisu znali gotovo ništa. Učili su iz knjiga, raspitivali se, isprobavali i grešili. Prvih godina nije sve išlo lako, ali ih početni neuspesi nisu zaustavili. Od ručnog zalivanja i grejanja peći bubnjarom stigli su do opremljenih plastenika, parnog grejanja i sistema za navodnjavanje kap po kap.
Danas se proizvodnja prostire na oko 1.500 kvadratnih metara, a godišnje proizvedu čak 100.000 sadnica baštenskog, balkonskog i sezonskog cveća. Muškatle, hrizanteme, karanfili, begonije, petunije, salvije, gazanije i brojne druge vrste čine šareni svet koji privlači i kupce i prolaznike. Sve što proizvedu prodaju u svom dvorištu, uz plastenike u kojima nastaje svaki novi cvet.
„Potrebno je mnogo više strpljenja, rada, energije i ulaganja nego u nekim drugim granama poljoprivrede. Ali posao se razvijao, nama se svidelo, a izgleda i cveću sa nama. Sve ovo što vidite mi i ne primećujemo, nama je to postalo sastavni deo života“, kaže Borka.
U ovom poslu nema dugih pauza, jer se proizvodnja prilagođava godišnjim dobima. Dok se jedne biljke pripremaju za prodaju, druge tek započinju svoj rast. Zima je vreme ožiljavanja reznica i pripreme sadnica za proleće, a plastenici se greju i održavaju kako bi biljke imale odgovarajuće uslove. Proizvodnja iz semena počinje već u januaru, dok se u proleće, kada se završi prodaja jednog dela cveća, započinje novi ciklus – ovoga puta za jesenju sezonu hrizantema.
„Sada je u toku ožiljavanje reznica. One najpre idu u male, a zatim u veće saksije. Greje se tokom cele zime. Ono što ide iz semena počinje negde u januaru. Nema preko zime mirovanja. Zima je udarna za proizvodnju, u proleće je prodaja, a onda već kreće proizvodnja hrizantema za jesen. Tako da pauze nema“, objašnjava Borka.
Trenutno se posao prilagođava i prirodnom ritmu biljaka. Višegodišnje cveće orezuje se i priprema za period mirovanja, a zalivanje se svodi na minimum, jer biljkama u tom periodu nije potrebno mnogo vode ni prihrane. Sa prvim znacima novog rasta, krajem zime, ponovo se pojačava nega, a vremenski uslovi određuju kada će biljke moći da se iznesu napolje.
Od prvog plastenika do današnje proizvodnje, mnogo toga se promenilo, ali je porodični karakter posla ostao isti. Dejan brine o grejanju, drvima, prihrani i sistemu za navodnjavanje, dok je Borka najviše posvećena biljkama – pikiranju, orezivanju i svakodnevnoj nezi. U proizvodnju su uključene i njihove tri ćerke, a kada obim posla to zahteva, pomažu i sezonske radnice.
„Zimi ložimo na svaka dva sata. To je kao da imaš bebu. Nema odmora tokom godine, pa i na more idemo na smenu. Biljka ne može nijedan dan da ostane bez vode i hrane kada joj je to potrebno. Ovde nema ništa bez iskustva. Tek kada nešto propadne, shvatim šta se dogodilo i tu grešku više ne ponavljam“, priča Borka.
Iako je fizički zahtevan i traži stalnu pažnju, ovaj posao za nju ima i drugu stranu – zadovoljstvo stvaranja i neposredan kontakt sa prirodom. Ljubav prema cveću bila je početni motiv, a vremenom je postala i najvažniji deo svakodnevice.
„Volim ovaj posao. Težak je i zahtevan, oduzima dosta vremena, ali me i opušta. Kada bih ponovo birala, opet bih se odlučila za ovo“, kaže Borka.
U plastenicima Andrića godišnja doba ne označavaju kraj jednog posla i početak odmora, već smenu novih sadnica, boja i obaveza. Od 4.000 sadnica sa kojima su krenuli do 100.000 koje danas proizvedu, Borka i Dejan izgradili su posao koji je postao deo porodičnog identiteta. A njihova cvetna priča, započeta pre četvrt veka jednom smelom odlukom, nastavlja da raste – iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar