SANDRA RISTIĆ Mesec opozicija Saturnu: Hoćemo ljubav, ali prvo da potpišemo da nas neće boleti

Sandra Ristić
Sandra Ristić

06.11.2026. 13:02

Google Dodaj Bella kao željeni izvor na Googlu
SANDRA RISTIĆ Mesec opozicija Saturnu: Hoćemo ljubav, ali prvo da potpišemo da nas neće boleti

Foto: Marija Milovanović

Tek smo počeli da se dopisujemo, možda smo izašli jednom ili dva puta, a već bismo voleli da znamo na čemu smo. Hoće li ovo biti ozbiljno? Da li ćemo biti povređeni? Da li je osoba preko puta nas spremna za vezu i još važnije, da li je spremna za vezu baš sa nama? Još ne znamo kako izgleda jedan običan dan zajedno, ali bismo nekako da osiguramo sve one dane koji tek treba da dođu.

Razumljivo je što želimo sigurnost. Posebno ako iza sebe imamo odnos u kojem su obećanja bila velika, a prisustvo malo. Posle takvog iskustva teško nam je da ponovo prolazimo kroz neizvesnost. Želeli bismo da ovog puta odmah prepoznamo nekoga ko nas neće izneveriti. Da postoji pitanje koje možemo da postavimo, odgovor koji će nas umiriti ili znak koji potvrđuje da smemo da se opustimo.

Opoziciju Meseca i Saturna možemo da posmatramo kroz tu unutrašnju zategnutost. Postoji potreba za bliskošću, a uz nju i oprez koji proverava koliko je bezbedno da se nekome približimo. Mesec u Vagi u astrološkoj simbolici otvara temu odnosa, uzajamnosti i želje da sa nekim delimo život. Saturn nas podseća na granice, odgovornost i vreme potrebno da se poverenje izgradi. Uz retrogradnu Veneru, možemo da se zapitamo i kakva očekivanja unosimo u odnose, naročito ona o kojima retko govorimo naglas.

Foto: Marija Milovanović

Jedno od njih često zvuči ovako: želimo ljubav, ali bismo da unapred znamo da nas neće boleti.

Tu nastaje problem, jer takvo obećanje niko ne može odgovorno da nam da. Možemo da razgovaramo o namerama, vernosti i tome kakav odnos želimo. Možemo da očekujemo iskrenost i poštovanje dogovora. Ali tek kroz vreme vidimo kako neko živi ono što govori. Poverenje dobija oslonac u iskustvu koje zajedno gradimo.

Ponekad, u želji da što pre saznamo da li smo pronašli pravu osobu, preskočimo upravo upoznavanje. Razgovor počne da liči na proveru. Merimo koliko brzo stižu poruke, tražimo skriveno značenje iza svake rečenice i pokušavamo da procenimo budućnost na osnovu nekoliko susreta. Usput nam promakne nešto mnogo bliže i dostupnije: kako se osećamo dok smo zajedno.

Da li nam je prijatno? Da li nas zanima ono što druga osoba govori? Možemo li da kažemo da se sa nečim ne slažemo? Postoji li radoznalost sa obe strane? Želimo li novi susret zato što nam je bilo lepo ili zato što nas muči mogućnost da drugog susreta neće biti?

Foto: Marija Milovanović

Ova pitanja vraćaju i nas u odnos. Jer lako se dogodi da toliko razmišljamo o tome hoćemo li se nekome dopasti da zaboravimo da i mi upoznajemo i biramo. Nije dovoljno da nas neko želi. Važno je i šta mi osećamo, šta primećujemo i da li nam odgovara način na koji se taj odnos razvija. Kako se mi osećamo pored partnera, to često isključimo.

Brzina ume dodatno da nas zbuni. Dopisivanje traje gotovo neprekidno, bliskost se brzo pojača i za nekoliko dana možemo da osetimo kao da se poznajemo mesecima. Fizička privlačnost i intenzivni razgovori mogu da budu lep deo početka. Ipak, postoji još mnogo toga što o nekome saznajemo tek u običnim situacijama. Kako reaguje kada promenimo plan? Kako se ponaša kada je umoran? Ume li da sasluša nešto što mu nije prijatno? Poštuje li naše vreme i naše ne?

Posle dopisivanja brzo ulećemo u odnos, a neispratimo kako se osećamo. 

Seks sam po sebi ne određuje budućnost odnosa, kao što je ne određuje ni rano pričanje o braku. Važno je da možemo da prepoznamo sopstveni tempo. Da ne pristajemo na bliskost zato što se plašimo da ćemo inače izgubiti nečije interesovanje, ali i da ne tražimo velika obećanja samo da bismo nakratko umirili neizvesnost. Uživajte u kontaktu, u upoznavanju. 

Možemo da kažemo da želimo ozbiljan odnos i istovremeno sebi ostavimo vreme da vidimo da li ga želimo sa ovom osobom. Možemo da uživamo u susretu bez obaveze da već znamo njegov ishod. Imamo pravo da se zainteresujemo, približimo i kasnije zaključimo da ipak nismo jedno za drugo. Upoznavanje nam služi i da to otkrijemo.

Pixabay.com

A šta je sa zidovima koje smo podigli? Često smo ih napravili onda kada nam je zaštita bila potrebna. Naučili smo da manje očekujemo, da ne pokazujemo koliko nam je stalo ili da se povučemo čim osetimo da postajemo ranjivi. Možda nam je to u nekom periodu pomoglo. Sada možemo da proverimo šta od te zaštite i dalje čuva naše granice, a šta nam otežava kontakt koji želimo.

Granica nam omogućava da kažemo: ovo mi prija, ovo mi ne odgovara, za ovo mi treba više vremena. Zid može da nas dovede do toga da ništa od toga ne izgovorimo, već očekujemo da druga osoba sama pronađe put do nas. Tada ostajemo usamljeni iako postoji neko ko bi možda želeo da nas upozna.

Otvaranje može da počne sasvim malim korakom. Da iskreno kažemo da nam je bilo lepo. Da predložimo sledeći susret. Da pitamo nešto što nam je važno, bez unapred pripremljene optužbe. Da priznamo da nam treba sporiji tempo. Tako drugoj osobi dajemo priliku da pokaže kako se odnosi prema onome što jesmo i što nam je potrebno.

Shutterstock

Naravno, važno je i šta dobijamo kao odgovor. Ako neko uporno izbegava jasnoću, nestaje, omalovažava nas ili pritiska da pomerimo svoje granice, imamo razlog da zastanemo. Otvorenost za ljubav uključuje i sposobnost da uvažimo ono što vidimo. Ne moramo da ostajemo u nečemu što nas iscrpljuje da bismo dokazali da umemo da verujemo.

Slično je i u prijateljstvima. Bliskost se gradi kroz pozive, susrete, uzajamno interesovanje i spremnost da razgovaramo kada nešto zapne. Potrebno nam je iskustvo da možemo da budemo svoji, da postoji mesto i za naše potrebe i da neslaganje ne mora odmah da znači prekid odnosa.

Možda zato ovih dana vredi da manje pokušavamo da predvidimo kraj, a više da primetimo šta se između nas zaista događa. Da ostavimo dovoljno vremena za upoznavanje, uz jasne granice i prisutnost. Tako ćemo lakše prepoznati i odnos u kojem želimo da ostanemo i onaj iz kojeg želimo da izađemo.

Potpis koji garantuje da nikada nećemo biti povređeni ne možemo da dobijemo. Ali možemo da gradimo poverenje u sebe: da ćemo slušati ono što osećamo, govoriti o onome što nam je važno i reagovati kada nam nešto ne odgovara. Sa takvim osloncem lakše je da sednemo preko puta nekoga i za početak budemo radoznali. Da vidimo ko je tu. I da dopustimo da i nas neko upozna.

Imate komentar?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar

Ostavite komentar

Komentari

Pročitaj komentare (0)