BEZ OVOGA SE NEKADA NIJE ČEKALA ZIMA Navika naših baka koja i dalje ima mesto na porodičnoj trpezi
Ilustracija K1/AI
Čim zahladi, iz podruma se donese kiseli kupus, skuva se pasulj i ručak je spreman. Tako se nekada jelo u mnogim kućama širom Jugoslavije, a domaća zimnica i dalje miriše na detinjstvo.
Jesen se nije mogla zamisliti bez džakova kupusa, tegli i bureta koje je čekalo svoje mesto u podrumu. Ukućani bi se okupili, neko bi čistio glavice, neko ribao, a neko slagao kupus i pripremao sve za kiseljenje.
Nije se tada mnogo pričalo o posebnim načinima ishrane. Gledalo se da kuća bude spremna za zimu i da na stolu uvek ima nešto domaće.
Od jednog bureta — mnogo ručkova
Kiseli kupus je bio zahvalna namirnica: iseče se za salatu, zavije se sarma ili se spremi podvarak. Uz pasulj, krompir i parče hleba često nije trebalo ništa više.
Nije svaki ručak morao da bude skup da bi porodica lepo jela. Domaćice su umele da od onoga što imaju naprave obrok za sve.
Uz zimnicu su se na trpezi često nalazili kiselo mleko i jogurt — jednostavne namirnice koje su se uklapale i uz doručak i uz večeru.
Domaće je lepo, ali i tu treba mera
Kiseli kupus može biti deo raznovrsne ishrane, ali ume da bude dosta slan. Zato sa količinom treba pripaziti, posebno ako vam je savetovano da smanjite unos soli.
Ni rasol ne treba piti kao vodu niti ga smatrati lekom za svaku boljku.
Navika koja okuplja porodicu
Možda je najveća draž zimnice u tome što se oko nje uvek nešto radilo zajedno. Recepti su se pamtili, tegle delile komšijama, a za stolom se proveravalo čiji je kupus najbolje uspeo.
Bure u podrumu bilo je znak da se o kući mislilo na vreme. A taj osećaj domaće hrane i pripremljene zime mnogima prija i danas.
Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savet. Za sve zdravstvene odluke konsultujte svog lekara.
BONUS VIDEO.
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar