JESENJE KIŠE DONOSE VRGANJE: Evo gde rastu i zašto jedan detalj nije dovoljan za bezbedno branje
Ilustracija K1/AI
Vlažno zemljište i povoljna temperatura stvaraju uslove za rast vrganja, jedne od najcenjenijih šumskih gljiva. Ipak, početnici ne treba da odlučuju o jestivosti samo na osnovu boje šešira ili preseka.
Vrganj (Boletus edulis) raste u zajednici sa korenjem drveća. Može se pronaći u listopadnim i četinarskim šumama, naročito uz bukve, hrastove, smrče i borove.
Gde ga tražiti?
Obratite pažnju na vlažna šumska mesta i rubove šuma nakon kišnih perioda. Nalazište zavisi od lokalnih uslova, pa određena nadmorska visina nije garancija da ćete pronaći vrganje.
Pre sakupljanja proverite pravila koja važe na toj lokaciji, posebno u zaštićenim područjima.
Šta je karakteristično za vrganj?
Ima smeđ šešir i snažnu dršku sa finom, svetlom mrežicom u gornjem delu. Ispod šešira nalaze se sitne pore, koje su kod mladih primeraka beličaste, a kasnije postaju žute do maslinastozelene.
Meso ove vrste uglavnom je belo i ne plavi na preseku. Međutim, promena boje nije pouzdan test jestivosti: izostanak plavljenja ne znači da je gljiva bezbedna za jelo.
Korpa čuva svežinu
Za sakupljanje koristite pletenu korpu, umesto plastične kese u kojoj se gljive lako potpare i kvare. Izbegavajte prezrele, sluzave i oštećene primerke i ne raskopavajte zemljište.
Ako tek učite, u potragu krenite sa gljivarskim društvom. Opis i fotografija nisu dovoljni da potvrde jestivost — pronađenu gljivu pre konzumiranja mora pouzdano prepoznati stručnjak.
BONUS VIDEO:
Imate komentar?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar